TIHI RATNIČE

Nije to bilo tako davno kad smo se upoznali- nekima je to cijeli život... e, da, to su danas odrasli ljudi, o, Bože!

Bilo je to 1991. godine i prvo naše okupljanje na Zagrebačkom velesajmu. Mladi smo bili, o, kako mladi i prepuni snage i želje za ostvarenje stoljetnog sna mnogih Hrvata, nazirala se samostalnost naše Domovine! Kako bismo tome pripomogli, uključili smo se aktivno u tadašnje ZNG-e. Prošli smo mnoga ratišta zajedno, dijelili smo svakojake trenutke, veselje, radost i tugu. Do slobodne Domovine nisu nas spriječila nikakva ratna djelovanja neprijatelja, pa ni onih naših što se okoristiše našim djelima. Sve smo to tada dostojanstveno i u vedrom duhu podnosili, i sve smo to prebrodili.

No, jedno nismo mogli: poslijeratna događanja u Domovini, osude nas dragovoljaca, povlačenje po raznim sudovima- poradi koječega. Ponovno smo provodili zajedno puno vremena razmatrajući i raščlanjujući trenutnu situaciju. Na žalost, nismo dolazili do nekog pametnog rješenja. Kako je to na ratištu bilo jednostavno i lagano za riješiti! U miru se treba nositi sa svime; mnogo puta smo se zapitali zašto, kako i do kada će nas sve to skupa opterećivati. Pokušali smo se odvojiti od svega: mi smo im pomogli stvoriti državu, pa eto, uživajte sada, ali molimo vas ostavite nas dragovoljce na miru. Nisu nas poslušali, prekopavali su naše djelovanje po postrojbama po tisuću puta. Uporno smo im tvrdili: sa sadašnjeg stanovišta ste u pravu, samo nije nam jasno kako to da 1991. godine niste bili tako glasni i poveli nas ''zatucane''.

Mogao bih sada nabrajati i nabrajati, ali ne ću, nekako mi se i ne da, sudite kako i koliko hoćete, sve nam možete popljuvati i poništiti, ali jedno ne možete: vi živite u Domovini koju smo vam MI stvorili- to nikad nećete moći izbrisati! Tko i koliko je zaslužan baš nas briga, to prepuštamo vama na savjest.

Ne, nikako ne želim da skončate ovdašnji život kao moj prijatelj Korica. Ali ako se on nije mogao spasiti, molim vas ne pljujte po nama. Mog prijatelja požderao je čovjekov najveći neprijatelj, tumor. Svakom pismenom ljudskom biću jasno je kako taj neprijatelj nastaje u čovjekovu tijelu.

Morao sam ovo napisati, dužnost mi je kao zapovjedniku i kao čovjeku ukazati na ovdašnje neprijatelje zbog kojih svakodnevno stradavamo i umiremo. Moj prijatelj Korica iskazao je ogromnu snagu i odlučnost u borbama kada se znalo tko je neprijatelj, ali ovaj poslijeratni nevidljivi neprijatelj uništava nas jače i učinkovitije. Ako je netko pomislio da mislim na koronu, ne, ima za nas dragovoljce jači neprijatelj i bolest: nepravda, ciničnost i zaborav.

Eto, takvi smo mi dragovoljci: tihi, nenametljivi, ali do bola osjećajni. Nismo nikad željeli urlikati i na sva zvona isticati našu ulogu u osnivanju Domovine. Jesmo li trebali- još ne znam.

Malo nas je još ostalo, stoga nas ostavite na miru, uživajte u onom za što smo dali svoje zdravlje i živote, a mi ćemo već znati kada i kako u tišini djelovati.

Ovo posvećujem mom suborcu junaku i ratniku Ivici Kočevaru-Korenjaku.

„Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.“

Alojzije Stepinac

DRAGOVOLJCI

Samostalna satnija Novi Zagreb ''COBRE''

od 29.6.1991. do 27.7.1992.

Dragovoljci iz Novog Zagreba kreću u obranu Republike Hrvatske iz Remetinca. Kao priprema za moguće sukobe s JNA u cijeloj Hrvatskoj se ustrojavaju dragovoljačke postrojbe, pa tako i u Novom Zagrebu, a jedna od satnija bila je Samostalna satnija Novi Zagreb ''COBRE''.

Idejni začetnik ustrojavanja dragovoljaca u satnije bio je gospodin Rajko Dumančić, čelnik Ureda za obranu Novi Zagreb. Nakon ustrojavanja Samostalne satnije Novi Zagreb "COBRE" za zapovjednika je postavljen Darko Mateša, a za dozapovjednika Joško Skender. Kroz satniju "COBRE" tijekom Domovinskog rata prošlo je oko 270 dragovoljaca.


Aktivnosti ratnog ustrojavanja i ratnog puta Satnije

• 29.6.1991. 

Dragovoljci iz Novog Zagreba 29.6.1991. u 15,30 kreću iz Remetinca prema Kumrovcu, kako bi spriječili eventualni ulazak JNA iz Slovenije u Hrvatsku.
Nakon Kumrovca, prvi razmještaj dragovoljaca po skupinama bio je na Sljemenu za čuvanje objekata u koje su bili smješteni prebjezi iz JNA. Kada je prestala ta potreba, dužnost su od dragovoljaca preuzeli novopridošli mladi vojnici. Paralelno s otpočetim aktivnostima, na Zagrebačkom velesajmu provodi se obuka dijela dragovoljaca iz Novog Zagreba ustrojenih u dvije satnije. Kasnije im se pridružuju i  dragovoljci nakon završenih aktivnosti na Sljemenu. 

• kolovoz 1991. ratište Topusko (grad Topusko, selo Gređani i Hrvatsko Selo)

Dragovoljci Samostalne satnije Novi Zagreb "COBRE" odlaze na ratište djelomično u civilnoj, a neki u maskirnoj odori, naoružanje je uglavnom lovačko s nekoliko komada streljiva. Na tom ratištu sudjeluje još jedna satnija dragovoljaca iz Novog Zagreba. Po povratku s terena satnija "COBRE" nastavlja svoj ratni put, a pridružuje joj se jedan vod dragovoljaca iz satnije koja je s njima bila na ratištu Topusko.

• rujna 1991. ratište Gornja Bučica 

Po zapovijedi nadređenog zapovjedništva na ratište Gornja Bučica poslana je grupa od tridesetak dragovoljaca iz SS "COBRE" pod zapovjedništvom Joška Skendera kao pripomoć obrani civilnog stanovništva tog sela, a s poluispravnim naoružanjem iz  Drugog svjetskog rata PPŠ-41, koje smo dobili iz muzeja.

• rujan 1991. osiguranje vojnog skladišta Duboki Jarak u Sesvetama

Zapovjednik Darko Mateša s dijelom pripadnika satnije osigurava skladište u Dubokom Jarku i vrši popunu satnije s novim ljudstvom i prikladnim naoružanjem.

• od kraja rujna 1991. do kraja prosinca 1991. ratište Karlovac i selo Turanj

Satnija je upućena 21. rujna na karlovačko ratište kao pomoć 110. brigadi, čiji su pripadnici tada bili na terenu izvan Karlovca, na Slunjskim brdima. Na prihvatu satnije u Karlovcu bio je nazočan gospodin Branko Halužan, pripadnik zapovjedništva 110. brigade.

Zapovjednik Darko Mateša s polovicom satnije razmješten je uz rijeku Koranu kod starog drvenog mosta, sa zadaćom izvođenja aktivne obrane.

Dozapovjednik Joško Skender s drugom polovicom satnije razmješten je na položaje na Turnju, na područje između mostova na rijekama Korani i Mrežnici, te u selo Logorište. Zadaća na Turnju bila je organiziranje aktivne obrane, a u selu Logorište organiziranje protuoklopne obrane. S obzirom da su u Karlovcu u  tadašnjim kasarnama još uvijek vojno djelovali pripadnici JNA, dragovoljci Samostalne satnije Novi Zagreb "COBRE" imali su i zadaću zaprječavanja i onemogućavanja JNA vojnika u razaranju grada.

• početak 1992. ratište Lijevi Štefanki

Na karlovačkom ratištu bilo je ranjeno preko 30 pripadnika satnije, kao i dozapovjednik, te je slijedio oporavak pripadnika. U tom razdoblju izvršena je zamjena zapovjednika tako da je novi zapovjednik satnije postao Joško Skender.

Satnija je popunjena novim dragovoljcima iz Novog Zagreba te je upućena na ratište uz rijeku Kupu, kao pripomoć 140. brigadi Jastrebarsko i 153. brigadi Velika Gorica- selo Lijevi Štefanki.

• travanj 1992. Sisak - Banovina, selo Stari Brod - Letovanić

U travnju 1992. postrojba je izmještena na sisačko ratište kao pripomoć 145. brigadi sa zonom odgovornosti čuvanja crte bojišnice uz rijeku Kupu.

Tada je stigla zapovijed za ustroj i popunu  TG 145. brigade s ciljem upućivanja  na dubrovačko ratište. Samostalna satnija Novi Zagreb "COBRE" ušla je u sastav 145. brigade kao druga od tri satnije. Izvršena je doobuka kompletnog ljudstva TG 145. brigade i potom je upućena na dubrovačko ratište.

• od svibnja do prosinca 1992. dubrovačko ratište

Kao najbrojnija postrojba TG 145. brigade, satnija je tada bila popunjena sa 172 pripadnika. Zadaća naše satnije bila je aktivno čuvanje položaja u zaleđu Dubrovnika. Na tom ratištu pripadnici satnije  aktivno su sudjelovali u pomicanju crte bojišnice s gardijskim brigada. S ponosom mogu istaknuti da je to najslavnije i najučinkovitije ratno djelovanje satnije "COBRE".kraj srpnja- početak kolovoza 1992. slavonsko-brodsko ratište 

Tijekom odmora od ratnog djelovanja na dubrovačkom ratištu pripadnici satnije "COBRE" bili su upućeni kao za pomoć 108. brigadi na slavonsko-brodskom ratištu, a po povratku sa slavonsko- brodskog ratišta vraćamo se na dubrovačko, gdje ostajemo do prosinca.

Ukidanje samostalnih postrojbi u Hrvatskoj vojsci tijekom 1992. godine

Samostalna satnija Novi Zagreb ''COBRE'' pod tim nazivom djeluje samostalno do 27.7.1992., a odlukom vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana postrojba se ukida kao samostalna i dalje nastavlja svoj ratni put pod imenom 2. satnija  TG 145. brigade, s istim zapovjedništvom i istim ljudstvom do povratka s dubrovačkog ratišta. Po uspješno odrađenim zadaćama na dubrovačkom ratištu početkom 1993. godine dio dragovoljaca ostaje u TG 145. brigade, dio prelazi u redove 2. gardijske brigade, dio u ostale postrojbe Hrvatske vojske. 

Nakon završetka rata mnogi dragovoljci nastavili su svoje djelovanje u Hrvatskoj vojsci i na taj način dali svoj doprinos u stvaranju Domovine.

Zapovjednici u razdoblju od 29.6.1991. do 31.1.1992.:

Zapovjednik satnije          Darko Mateša (pok. 15.6.1995.)

Dozapovjednik satnije       Joško Josip Skender

Logističar                         Josip Malunec

Zap. des. za potporu         Sead Handanagić

Zapovjednik 1. voda         Hrvoje Miličević

Zapovjednik 2. voda         Ante Duić

Zapovjednik 3. voda         Nenad Županić

Zapovjednici od 1.2.1992. do 27.7.1992.:

Zapovjednik satnije           Joško Josip Skender

Dozapovjednik satnije       Hrvoje Miličević do 6.4.1992.

Dozapovjednik satnije       od 7.4.1992. do 27.7.1992. Božidar Čižmešija

U razdoblju djelovanja satnije zapovjednici vodova bili su i:

          Dražen Lončić

          Ivica Kočevar Korenjak 

          Levati Ružić 
          Gordan Galić


Tijekom borbenoga djelovanja sedam dragovoljaca smrtno je stradalo na ratištima, više od 30 nas je ranjeno- na žalost, bilo je i teških ranjavanja poput trajnog gubitka vida, gubitka ekstremiteta i teških prostrjelnih rana. Većina dragovoljaca nakon rata je umrla ili teško oboljela.

Poginuli:

• Božo Jagetić           23.8.1991. selo Gređani -Topusko
• Ivan Crnečki           1.10.1991. Borlin - Karlovac
• Dinko Matešić         18.11.1991. Turanj - Karlovac
• Drago Golubić         22.3.1992. Lijevi Štefanki
• Marijan Pajvot        23.6.1992. zaleđe Dubrovnika
• Božidar Čižmešija   1.12.1992. Brezovica - Novi Zagreb
• dr. Branko Buvač    21.10.1991. Turanj - Karlovac (dragovoljno pristupio u redove Cobri, no satnija nije imala ustrojbeno mjesto doktora pa je bio proveden u ustroj 110. brigade, iako je stvarno ostao u našoj satniji)

  ratni zapovjednik

          satnik

    Joško Skender